Proizvodna tvrtka birala je između dva ulaganja, oba u vrijednosti 100.000 eura. Vlasnik je gledao jedan broj, razdoblje povrata, i oba projekta vraćala su se za otprilike četiri godine, pa su mu izgledala jednako dobra. Kad smo dodali još dva pogleda, pokazalo se da nisu ni blizu.
Razdoblje povrata, payback, broji za koliko se godina ulaganje vrati kroz zaradu. Jednostavno je i korisno kao prva provjera, ali ima dvije velike slabosti. Prvo, ne uzima u obzir da euro u budućnosti vrijedi manje od eura danas. Drugo, ne vidi što se događa nakon što se ulaganje vrati. Zato dva projekta s istim paybackom mogu biti vrlo različita.
Kod ovih dvaju projekata razlika je bila upravo tu. Prvi projekt donosio je stabilnu zaradu koja se nastavlja i nakon četvrte godine, sve do kraja vijeka od osam godina. Drugi je zaradu nosio uglavnom u prve četiri godine, a poslije je gotovo presušio. Payback je bio isti, ali kad smo izračunali neto sadašnju vrijednost, koja sve buduće iznose svodi na današnju vrijednost, prvi projekt je imao znatno veću vrijednost. I interna stopa povrata, koja isplativost pretvara u postotak usporediv s cijenom kapitala, bila je kod prvog projekta osjetno viša.
Zato banke i ozbiljni ulagači ne staju na paybacku. On im kaže koliko brzo se novac vraća, ali ne i koliko projekt stvarno vrijedi kroz cijeli vijek. Neto sadašnja vrijednost i interna stopa povrata daju tu potpuniju sliku i omogućuju poštenu usporedbu projekata koji na prvi pogled izgledaju jednako.
Pouka: payback je dobar za brzu, grubu provjeru, ali opasan kao jedini kriterij. Ne vidi vremensku vrijednost novca ni ono što se događa nakon povrata, pa dva projekta s istim paybackom mogu vrijediti sasvim različito. Neto sadašnja vrijednost i interna stopa povrata pokazuju pravu vrijednost i zato su ono što banke gledaju.
Ako birate između ulaganja, ne oslanjajte se samo na to koliko se brzo vraćaju, nego izračunajte i njihovu neto sadašnju vrijednost kroz cijeli vijek.