Proizvodna tvrtka izrađuje metalne dijelove, prihod 4,2 mil. eura, neto dobit 210.000 eura. Papirnato, odlična godina. Ipak, vlasnik zove jer treći mjesec zaredom jedva sastavlja za plaće i dospjele račune, a knjigovođa mu ponavlja da je firma u plusu. Tko je u pravu? Obojica.
Kad otvorimo bilancu i novčani tok, dobit je stvarna, ali novac je zaključan. Potraživanja su u godinu dana narasla s 480.000 na 720.000 eura, jer je firma uzela dva velika kupca s rokom plaćanja 75 dana, pa je prosječni rok naplate skočio s 42 na 63 dana. Zalihe su narasle s 350.000 na 610.000 eura, jer se materijal gomilao za svaki slučaj. Obveze prema dobavljačima ostale su iste. Zbroj: oko 500.000 eura preselilo se s računa u potraživanja i skladište. Dobit postoji, ali sjedi kod kupaca i na paletama.
Napravili smo tri poteza. Dvama velikim kupcima ponudili smo mali popust za plaćanje u 30 dana, pa je rok naplate pao na 50 dana. Uveli smo minimalne i maksimalne razine zaliha po artiklu, što je u kvartalu oslobodilo 180.000 eura. S dobavljačima smo dogovorili rok s 30 na 45 dana. Nakon jednog kvartala firma je, bez ijednog eura novog kredita, imala oko 250.000 eura više na računu.
Pouka je jednostavna. Dobit i novac nisu isto. Rast i sigurnosne zalihe tiho gutaju gotovinu, pa profitabilna firma zna otići u blokadu kad joj je previše novca zaključano u obrtnom kapitalu. Mjesečno praćenje rokova naplate, dana zaliha i novčanog toka otkrije problem dok je još sitan.
Ako vam knjige pokazuju dobit, a na računu je stalno tijesno, prvo mjesto za gledati je gdje je novac zaključan.