Tvrtka koja se bavi trgovinom godinama je poslovala u najmu i razmišljala je isplati li se konačno kupiti vlastiti prostor. Osjećaj je govorio da je najam bacanje novca, a kupnja ulaganje u vlastito. Osjećaj je dio priče, ali odluku smo prepustili brojkama i cijelom novčanom toku kroz deset godina.
Postavili smo dvije kolone. U scenariju najma tvrtka plaća mjesečnu najamninu koja s vremenom raste, ali ne veže velik novac unaprijed i ostaje fleksibilna. U scenariju kupnje tvrtka uzima kredit, plaća ratu umjesto najma, snosi troškove održavanja i poreza, ali na kraju ima vlastiti prostor koji nešto vrijedi. Da usporedba bude poštena, sve buduće iznose sveli smo na današnju vrijednost i uzeli u obzir da kupnja veže velik dio novca u polog i početne troškove.
Rezultat nije bio crno-bijeli. Kupnja se pokazala isplativijom pod uvjetom da tvrtka u tom prostoru ostaje dugo, da može podnijeti vezivanje novca u nekretninu i da joj taj novac ne treba hitnije za sam posao. Najam se pokazao boljim ako je tvrtki važna fleksibilnost, ako brzo raste i mijenja potrebe za prostorom, ili ako joj je svaki euro potrebniji u obrtnom kapitalu nego u zidovima. Za ovu tvrtku, koja je bila stabilna i na dobroj lokaciji, kupnja je kroz deset godina izlazila povoljnije, ali tek nakon što smo provjerili da vezivanje novca u nekretninu neće ugroziti financiranje samog posla.
Pouka: kupnja naspram najma nije pitanje osjećaja da je najam bacanje novca. To je usporedba cijelog novčanog toka kroz duže razdoblje, svedenog na današnju vrijednost, uz pitanje koliko dugo ostajete, koliko novca smijete vezati i treba li vam taj novac više za posao. Kupnja nagrađuje stabilnost i dug ostanak, najam nagrađuje fleksibilnost i rast.
Prije nego kupite prostor jer se najam čini bacanjem novca, usporedite oba scenarija kroz deset godina i provjerite neće li vezani novac zatrebati samom poslu.