Pekara razmišlja o novoj peći. Ulaganje je 180.000 eura, vijek osam godina, a procjena je da će donijeti oko 38.000 eura godišnje kroz veći kapacitet i niži trošak energije. Vlasnik pita jednostavno: isplati li se?
Prva, naivna računica je payback. Ulaganje 180.000 podijeljeno s 38.000 daje 4,7 godina povrata. Zvuči sporo, ali payback vara jer se pravi da euro za pet godina vrijedi kao euro danas. Zato uvodimo diskontnu stopu, recimo 9 posto, koliko firmu košta kapital. Kad osam godišnjih iznosa od 38.000 svedemo na današnju vrijednost, dobijemo oko 210.000 eura. Neto sadašnja vrijednost je 210.000 minus 180.000, dakle oko 30.000 eura plusa. Interna stopa povrata, ona pri kojoj bi NSV bila nula, ispada oko 13 posto. Kako je to iznad cijene kapitala od 9 posto, projekt stvara vrijednost.
Ali ne stajemo na baznom scenariju. Napravimo analizu osjetljivosti. Ako procijenjene uštede padnu 20 posto, na oko 30.000 eura godišnje, NSV pada blizu nule i projekt je tek na granici. To je važan nalaz: odluka stoji, ali marža sigurnosti je tanka i ovisi o punoj iskorištenosti peći. Zato smo prije potpisa napravili dvije stvari. Ispregovarali smo nižu cijenu opreme i osigurali ugovorene količine koje drže iskorištenost visokom, čime projekt izlazi iz sive zone.
Pouka je jednostavna. Isplati li se nije osjećaj nego izračun. Payback zavarava jer ignorira vrijeme, pa projekt zna izgledati lošije ili bolje nego što jest. Neto sadašnja vrijednost i interna stopa povrata daju pravu sliku, a analiza osjetljivosti pokaže koliko je odluka čvrsta kad krene malo lošije od plana.
Prije potpisa za opremu, prostor ili liniju, vrijedi izračunati NSV i IRR i odigrati loš scenarij prije nego to napravi banka ili tržište.