Proizvodna tvrtka odlučivala je hoće li kupiti vlastiti stroj za jednu fazu proizvodnje ili tu fazu i dalje naručivati od vanjskog partnera. Osjećaj je govorio da je vlastiti stroj jeftiniji jer nema tuđe marže. Brojke su rekle da odgovor ovisi o količini.
Postavili smo usporedbu. Vlastiti stroj košta 150.000 eura, traje osam godina, a uz njega idu fiksni troškovi održavanja, energije i rada, recimo 25.000 eura godišnje, bez obzira koliko se koristi. Trošak po komadu na stroju je nizak, recimo 2 eura. Kod vanjskog partnera nema ulaganja ni fiksnog troška, ali svaki komad košta više, recimo 5 eura, jer u cijeni je i partnerova marža.
Ključ je količina. Uz vlastiti stroj plaćate visok fiksni trošak koji se isplati samo ako ga razmažete na dovoljno komada. Izračunali smo prijelomnu točku: pri godišnjoj proizvodnji ispod otprilike 12.000 komada isplativije je outsourcati, jer se fiksni trošak stroja ne uspije pokriti. Iznad te količine vlastiti stroj postaje jeftiniji po komadu. Tvrtka je proizvodila oko 9.000 komada godišnje, uz neizvjestan rast. Dodali smo i to da vlastiti stroj veže 150.000 eura koji bi inače mogli financirati rast, te rizik da pri manjoj količini stroj stoji.
Zaključak: pri trenutnoj količini outsourcanje je bilo isplativije i fleksibilnije. Dogovorili smo s partnerom bolju cijenu uz veći ugovoreni volumen, a kupnju stroja odgodili do trenutka kad proizvodnja stabilno prijeđe prijelomnu točku.
Pouka: kupiti ili outsourcati nije stvar osjećaja o tuđoj marži, nego odnosa fiksnih i varijabilnih troškova naspram količine. Vlastita oprema ima nizak trošak po komadu, ali visok fiksni trošak koji traži volumen da se isplati. Ispod prijelomne točke vanjski partner je jeftiniji i fleksibilniji, iznad nje vlastita proizvodnja preuzima prednost.
Prije nego uložite u vlastitu opremu, izračunajte prijelomnu točku i pošteno procijenite hoćete li stvarno dosezati količinu koja je čini isplativom.