Proizvodna tvrtka tražila je kredit i dobila dvije ponude. Prva banka nudila je nižu kamatu, druga malo višu. Vlasnik je, kao većina, htio odmah uzeti jeftiniju. Pogledali smo cijele ugovore i preporučili suprotno.
Jeftinija ponuda imala je nižu kamatu, ali i niz uvjeta uz nju. Tražila je jaka osiguranja, hipoteku na poslovnu nekretninu i mjenice, oštru kovenantu da pokriće otplate ne smije pasti ispod 1,3 mjereno kvartalno, zabranu isplate dobiti i zabranu dodatnog zaduživanja bez suglasnosti banke. Skuplja ponuda imala je malo višu kamatu, ali blaže osiguranje, kovenantu mjerenu jednom godišnje na razini 1,2 i slobodu isplate dobiti do dogovorenog iznosa.
Kad smo sve pretvorili u brojke i scenarije, razlika u kamati na godišnjoj razini bila je oko 4.000 eura. S druge strane, oštra kovenanta iz jeftinije ponude značila je da bi već jedan slabiji kvartal, kakav ta tvrtka redovito ima zbog sezone, mogao gurnuti pokriće ispod 1,3 i staviti banku u poziciju da traži mjere, iako se rata uredno plaća. Zabrana isplate dobiti vlasniku je stvarno smetala. Ušteda od 4.000 eura na kamati nije vrijedila tog rizika i te stegnutosti.
Odabrali smo skuplju ponudu, i kroz godinu se pokazalo ispravnim. Tvrtka je imala slab kvartal, pokriće je nakratko palo, ali godišnje mjerenje i blaži prag značili su da kovenanta nije prekršena i da nije bilo neugodnih razgovora s bankom.
Pouka: kamata je samo jedan redak ugovora i najlakše ju je usporediti, pa svima prva upada u oči. Ali kovenante, osiguranja, način mjerenja i sloboda oko dobiti često vrijede puno više od male razlike u kamati. Jeftiniji kredit koji vas steže i lako ga prekršite na kraju je skuplji od malo dražeg koji vam daje mira.
Prije potpisa vrijedi usporediti cijele ugovore, ne samo kamatne stope, i odigrati kako se svaka kovenanta ponaša u vašem lošijem kvartalu.