Proizvodna tvrtka zatvorila je godinu s neto dobiti od 300.000 eura. Na papiru odlično. Ipak, tijekom cijele godine vlasnik je imao osjećaj da novca nikad nema dovoljno, pa je pitao gdje je tih 300.000 eura ako ih ne vidi na računu.
Razlika između dobiti i novca krije se u nekoliko stavki koje računovodstveni rezultat prikazuje drukčije od stvarnog toka gotovine. Prvo, dobit uključuje prihod od računa koji još nisu naplaćeni. U ovoj tvrtki potraživanja su tijekom godine narasla za 180.000 eura, dakle toliko dobiti sjedi kod kupaca, a ne na računu. Drugo, dio novca otišao je u zalihe koje su porasle za 120.000 eura, a to u računu dobiti i gubitka nije trošak dok se roba ne proda. Treće, amortizacija od 90.000 eura umanjila je dobit, ali nije odljev novca, pa se taj iznos zapravo vraća u gotovinu. Kad se sve poklopi, održivi novčani tok bio je znatno niži od iskazane dobiti.
Da bismo dobili pravu sliku, složili smo prijelaz od dobiti prema novcu. Krenuli od neto dobiti, vratili amortizaciju, oduzeli rast potraživanja i zaliha, dodali rast obveza prema dobavljačima. Rezultat je pokazao da je tvrtka stvarno generirala oko 150.000 eura gotovine, a ne 300.000. Ostatak nije nestao, nego je zaključan u obrtnom kapitalu i imovini. Tek s tim brojem vlasnik je mogao realno planirati isplate, ulaganja i otplate.
Pouka: dobit je mišljenje, novac je činjenica. Neto dobit uključuje nenaplaćene prihode i ne vidi novac zaključan u zalihama, dok amortizacija umanjuje dobit, a ne dira gotovinu. Zato zdrava firma može iskazati lijepu dobit, a istovremeno biti u stalnoj oskudici novca. Tko planira samo po dobiti, planira po krivom broju.
Ako vam knjige pokazuju dobit koju ne vidite na računu, vrijedi napraviti prijelaz od dobiti prema novčanom toku i vidjeti gdje je novac stvarno završio.