Vlasnik proizvodne tvrtke s prihodom oko 5 mil. eura pitao je treba li mu vanjski financijski direktor kad već ima uredno računovodstvo. Pitanje je dobro, a odgovor nije uvijek isti. Ovisi o tome na koja pitanja dobiva odgovore.
Računovodstvo je radilo svoj posao besprijekorno: knjižilo je, sastavljalo izvještaje, predavalo PDV i godišnje izvještaje na vrijeme. Ali kad je vlasnik htio znati koji proizvod stvarno zarađuje, koliko mu novca veže rast, kakav mu je otplatni kapacitet za novi kredit i hoće li kroz tri mjeseca biti likvidan, na to računovodstvo nije odgovaralo. Nije to ni njegov posao. Računovodstvo bilježi prošlost točno i po propisu. Pitanje što dalje je posao financijskog upravljanja.
Tu ulazi vanjski CFO. Za tvrtku te veličine puni financijski direktor na plaći je preskup i nema dovoljno posla za puno radno vrijeme. Vanjski financijski direktor daje istu razinu znanja i strukture, ali radi ciljano, onoliko koliko tvrtki treba, nekoliko dana mjesečno. Postavlja mjesečno izvještavanje koje uprava razumije, prati profitabilnost po proizvodu i kupcu, planira novčani tok, priprema tvrtku za banku i sjedi za stolom kad se donose veće odluke.
U ovom slučaju odgovor je bio jasan. Tvrtka nije trebala mijenjati računovodstvo, ono je bilo dobro. Trebala je sloj iznad njega koji brojke pretvara u odluke. Nakon nekoliko mjeseci vlasnik je prvi put imao jasan mjesečni pregled i donosio odluke po podacima, a ne po osjećaju.
Pouka: računovodstvo i financijsko upravljanje nisu isto. Ako vam knjige stižu uredno, ali i dalje ne znate koji dio posla zarađuje, gdje curi novac i jeste li spremni za banku, ne treba vam bolje računovodstvo, nego netko tko te brojke tumači i vodi vas kroz odluke. Za manje i srednje tvrtke to je često upravo vanjski CFO.
Ako imate uredne izvještaje, a i dalje odlučujete po osjećaju, vrijedi razmisliti o vanjskom financijskom direktoru na nekoliko dana mjesečno.