Proizvodna tvrtka došla je na granicu likvidnosti. Poslovanje je bilo zdravo, marže u redu, ali novca je stalno nedostajalo, pa je vlasnik razmišljao o novom kreditu za obrtna sredstva. Prije nego smo otišli u banku, pogledali smo gdje je novac već zaključan u vlastitoj firmi.
Slika je bila tipična. U zalihama je sjedilo oko 800.000 eura, od čega je velik dio bio spor materijal koji se okretao jednom u pola godine. Kupci su dugovali 650.000 eura, a prosječni rok naplate bio je 58 dana, iako je ugovoreni bio 30. Dobavljačima se plaćalo prosječno za 28 dana, brže nego što je trebalo. Drugim riječima, tvrtka je financirala i svoje skladište i svoje kupce, a sama sebi nije davala vremena.
Umjesto kredita, krenuli smo osloboditi taj zarobljeni novac. Kod zaliha smo uveli minimalne i maksimalne razine po artiklu i rasprodali spore stavke, čime se u tri mjeseca oslobodilo oko 200.000 eura. Kod naplate smo uveli jasan proces opomena i mali popust za rano plaćanje najvećim kupcima, pa je rok pao s 58 na 44 dana i vratio dodatnih 140.000 eura. S dobavljačima smo dogovorili rok s 28 na 45 dana, koliko su ionako nudili. Nakon kvartala tvrtka je bez ijednog eura novog duga imala oko 250.000 eura više na računu.
Pouka: prije nego posudite, pogledajte koliko vlastitog novca već imate zaključanog u obrtnom kapitalu. Zalihe koje sporo idu i kupci koji kasne s naplatom su skriveni kredit koji dajete drugima, a plaćate ga svojom likvidnošću. Oslobađanje tog novca je često brže, jeftinije i trajnije od novog kredita, jer ne stvara novu obvezu ni kamatu.
Ako razmišljate o kreditu za obrtna sredstva, vrijedi prvo provjeriti koliko novca možete izvući iz vlastitih zaliha i potraživanja.